Dragi naš velečasni Mateju,
kako kažu neki čudni zakoni fizike: nama naše vrijeme teče malo brže nego kada pogledamo nekoga drugoga, nečije drugo vrijeme. No kako god se nama činilo, vi ste s nama proveli 2190 dana, gotovo 6 cijelih godina. Zajedno smo slavili 24 nedjelje došašća, 6 polnoćki, 6 Božića, 6 Velikih četvrtaka, petaka i subota, 6 Uskrsa, 6 nedjelja Duhova i 6 Velikih gospi, i još toliko toga više. Zajedno smo rušili i ponovno gradili, zajedno smo skupljali i potom dijelili najpotrebnijima između nas, a nikada nismo zaboravili niti na naše afričke prijatelje. Zajedno smo bili na katehezama, raznim susretima, na brojnim hodočašćima, zajedno odklečali mnoga klanjanja, ali najprije, zajedno smo se okupljali oko oltara Gospodnjega u nebrojenim svetim misama kroz tih dugih (ili kratkih) šest godina.
Jednom ste prilikom spomenuli kako vam nije jasno zašto nadbiskup želi baš vas u katedrali. No vjerujte da svakome od nas uistinu jest. Imali smo zaista puno prilika uvjeriti se u vaše kvalitete tijekom našega druženja posljednjih godina. Obnavljali ste i tijelo i duh ove naše župne zajednice, što se lako može zaključiti iz svega prije nabrojanoga. A netko to od gore uvijek vidi sve.
Uistinu nam je neopisivo puno značilo što nikada niste bili vi kao župnik na jednoj, a mi kao laici na drugoj strani. Uvijek smo bili zajedno, mi s vama i vi s nama, u svemu. i na tome vam, uza sve, zahvaljujemo. Hvala vam i za svaku riječ, svaki blagoslov i svaku molitvu. za bliskost uvijek, a pogotovo u koroni. Za sve prijenose misa, i za sve one koje smo slavili vani u dvorištu. Hvala vam za otvorenost svim našim idejama i za njihovu realizaciju. I naposlijetku, hvala vam za svaki trenutak u kojem smo, zahvaljujući najprije vama, dostojanstveno, onako kako priliči slavili našeg Stvoritelja.
Vjerujem kako nas je, prema dobro nam poznatoj priči o koracima u pijesku, naš Gospodin, naš Bog posljednjih tjedana sve nosio. Nikome nije bilo lako, nitko od nas nije očekivao. nekako je to vrijeme rastanka, usprkos godinama, došlo prebrzo. No nakon svega, uistinu vam možemo mirne savjesti reći i potvrditi: dobar boj ste bili, trku ovdje završili i vjeru sačuvali.
A od sada, neka vas naš dobri Gospodin prati na nekim drugim putevima, s nekim novim ljudima, u nekim drugačijim izazovima. Neka vas i tamo prati i čuva blaženi Miroslav Bulešić, a i iz našeg selenceta svakako očekujte molitvu i zagovor kud god da vas Gospod pozove. Nas ste učvrstili, sad je red na neke druge. No uvijek samo hrabro jer dok je Bog s nama tko će protiv nas?!
